Svoju sam karijeru u marketingu i ja započeo kao student. Za vrijeme studentske ljetne prakse u Kӧlnu u Kaufhofu brojali smo kupce na pojedinim prodajnim položajima u robnoj kući, a i razgovarali s njima. Bilježili smo i prolaznike koji su se zaustavljali na izlozima, a za aranžmane koje smo postavljali mi sami i to u ludom tonu, dodavali smo malo više točkica na brojaču.

Korisna iskustva sam kasnije prenio u Podravku i trgovačke predstavnike učio o prodajnom mjestu. Tako smo došli do unapređenja prodaje, trgovcima pomagali u rasporedu i slaganju robe i u tome bili prvi u zemlji.

U mojoj knjizi ‘Uspješna prodavaonica’, urednik je izvadio „štiklec“ iz našeg razgovora: „Kada ga se pita za njegov najveći uspjeh u karijeri, reći će vam da je to što ga kupci kod nas i u svijetu pozivaju na ručak“. Kupce smo učili o „tajnama“ prodajnog mjesta i to je bilo to.

Širio sam svoje djelovanje od „malog od kužine“ u prodaji, dodavao istraživanje tržišta, moderni pristup u oglašavanju i tako je nastala prva organizacija marketinga na našem području. Bili smo prvi i u uvođenju product, pa brand managementa, a to sam osim literature, najviše „popabirčio“ od Nestlea, Oetkera, Tuborga i Ferrera s kojima sam surađivao dvadesetak godina.

U to doba se dogodilo i nešto posebno. Kažu da sam od anonimne marke Vegeta stvorio brand, jer se uvođenjem Vegetine kuhinje kod domaćice izgubio osjećaj krivnje kod upotrebe dodatka jelima, već se potaknulo kreativno kulinarstvo. Posebno mi je sladak projekt Čokolina jer smo slomili dotad vladajuću funkcionalnu dječju hranu i išli na ono što djeca rado jedu, a da dobiju sve što treba. Kad se srećem sa slavnom Janicom, uvijek je pitam jede li još uvijek Čokolino.

1997. sam Podravkinoj diviziji prehrane postavio vodoravnu organizaciju usmjerenu prema potrošačima. Na čelu su bili brand manageri koji su okupljali razvoj, prodaju, proizvodnju… Direktori su gotovo ostali bez posla, jer su si „djeca“ sama našla sadržaje i čak su navečer dolazili u firmu. Podravka je eksplodirala u inovacijama. 1998./99. smo lansirali sedam novih marki i podmarki sa 157 novih stavaka.

Bio sam vođa „Tima za pozicioniranje Podravke u budućnosti“, ali smo svi bili jednaki – zvali su me „diša“ ili Zvonko. Najslađi projekt nam je bila Dolcela jer smo je uspješno pozicionirali protiv dobro etabliranog Oetkera.

U proučavanju uspjeha tih brandova došao sam do zaključka da je presudan bio emocionalni link s potrošačima. Na tome se i temelji suvremeni branding. Naime, kvaliteta mora biti – pivo mora imati pjenu, ali pobjeđuje onaj koji stvori emocionalni link i uđe u dušu potrošača (insight). Zato je Žuja zakon.

Iza toga sam otišao put fakulteta, počeo pisati knjige i članke. U recenziji knjige ‘Marketing u akciji’, T. Sertić, gl. urednik Suvremene trgovine, napisao je: „Svi smo čekali kad će Zvonko Pavlek eksplodirati u ovom edukativnom smislu. I eksplodirao je!“

Posebno mi je draga recenzija prof.dr sc. J. Senečića knjige ‘Branding kako izgraditi najbolju marku’: „Evo nam i četvrte knjige prof. i dr. Zvonimira Pavleka! Iako je svoju uspješnu dugogodišnju karijeru gospodarstvenika i menadžera zamijenio karijerom profesora, on je jedan od rijetkih autora u marketingu koji uspijeva održati visoku razinu stručnosti, analitičnosti i znanstvene temeljitosti, a da se pritom osjeti i „treća dimenzija“ – životnost, osjećaj za stvarnost i praksu, uz njegovu već poslovičnu poticajnost u traženju novih rješenja i kreativnosti.“

Bivši studenti mi čestitaju rođendane s napomenom da sam ih nadahnjivao i da su mi se često vidjele iskrice u očima, što me je inspiriralo da tako radim i u konzultantskoj praksi. Evo kako je to osjetila Ana Matić: „S vama se osjećam kao da sam dobila čarobni prah za izdržljivost i motiviranost da budem što uspješnija“